(Na)Učimo novu reč/ To learn a new word

Ovo je tema o kojoj , između ostalog, razmišljam već par dana. Nedavno sam čak i sa cimerkom diskutovala na tu temu. Da li nama, kao narodu, uopšte treba dozvoliti da naučimo nove reči?

I’m contemplating about this subject last few days. Recently, I even discuss about this with my roommate. Should we, as nation, learn new words or not? 

Nisam bila sigurna kako da reagujem kada mi je devojka sa ponosom rekla kako je “menadžer administracije” – tim rečima. Iz daljeg razgovora saznam da je u stvari sekretarica tj popularnije je danas reći lični asistent. Uvredila se do kosti kada sam joj to reka – ona nije sekretarica ona je MENADŽER. Na pitanje zna li ona šta je u stvari menadžer i koje su njegove dužnosti dobila sam odgovor “Naravno da znam, ja savesno obavljam svoj posao.”

In one conversation girl told me that she is, and I quote, an “administrative manager” – I wasn’t sure how to react. As conversation moved along I managed to understand what her job is – she is a secretary or more popular term these days would be personal assistant. When I told her that she was insulted to the bone – she is not a assistant she is MANAGER. When I asked her if she knows what manager really do I got answer “Of course I do, I do my work with dedication.”

Danas sam čitajući tekst na jednom blogu o selekciji zaposlenih od strane psihologa naišla na rečenicu osobe koja ZNA šta je menadžer i koja su očekivanja iza jedne takve titule. To me je oduševilo.

Today I was reading a blog about how psychologists select candidates for employment in the company I stumbled upon a post from person who KNOWS what manager really is and what expectations are form someone on that position.I was thrilled.

Danas su svi neki menadžeri. I ja sam! Tako mi piše na diplomi. Ali postavlja se pitanje – šta ako neko ne želi da bude menadžer? Po mojoj diplomi ja sam Menadžer za odnose s javnošću – šta ako je ne želim da budem menadžer već deo tima? Po mojoj skromnoj proceni – menadžer je titula koja se zasluži, za koju se čovek izbori svojim zalaganjima. Nije nešto što možeš da dobiješ tek tako, kao što ti dodele knjigu na kraju školske godine jer “si bio dobar i poslušan”.

U školi te obučavaju da se jednog dana time baviš, da radiš i zaslužiš da bude menadžer. Niko ne može garantovati da će biti dobar ili ne, da li ima talenta i snage da postane to što treba da bude samo na osnovu onoga što piše u diplomi. Biti menadžer znači biti lider na mikro ili makro nivou – a to nikako nije zagarntovano obukom u školi.

Today everybody is some type of manager. Even me! At least that’s what my diploma says. But somehow no body asks a question – what if somebody don’t want to be manager? My diploma say that I’m PR Manager – but what if I don’t want to be a manager, what if I want to be a part of a team? by my humble opinion – manager is a title, something you have to earn, something you have to fight for with your actions. It is not something you can get easily, like you get a book on the end of school year just because you where a “good and obedient”.

You learn in school so that one day you can become manager, by proving yourself worthy and earn that title. no one can guarantee that he or she will be a good manager based just on what diploma says.  To be a manager means to be a leader on macro or micro level – and no education can guarantee that.

Ne odnosi se ovo samo na reč menadžer već i na mnoge druge strane izraze koji su došli u naš jezik. Reči koje se poput šumskog požara u doba suše šire i koje svi prihvataju. Reči kojima se pravo značenje ili izgubilo ili se nikada nije ni znalo (čast izuzetcima kojima je struka da im znaju značenja ili prosto žele da znaju o čemu pričaju pa nauče i pravilno ih koriste). Rečima kao što su: transparentno poslovanje, PR, nepotizam, protekcionizam, pored tog famoznog menadžer. 

This can not be applied only on word “manager” but to many other terms that came in to our language. Words that act like a forest fire in a time of drought, words that are repeated and accepted by all. Those words that lost their real meaning or newer had one that was known (exceptions excluded). Words like: transparent business, PR, nepotism, protectionism beside that constantly present manager.  

A to su samo reči sa kojima se susrećemo svakodnevno. Koji lagano ulaze u opštu upotrebu kroz medije. Trebaju li nama sve te nove reči umesto da ih zamenimo odgovarajućim terminima iz našeg jezika – koje razume većina ako ne i svi?

And those are the words we hear every day. Terms promoted by medias. Do we really need all those new words, or we can just replace them with corresponding terms form our language -with terms that most of common people will understand if not all.

I na kraju svega, zašto je sramota biti sekretarica? Zar nije lepše biti sekretarica koja zna svoj posao i koja je za to nagrađena od strane svog šefa – nego biti menadžer koji nikada ne uspeva da zadovolji šefa jer ne postiže očekivano?

And, why is such a shame to be a assistant? Is it better to be a manager that will newer satisfy his bosses expectations – or to be a assistant good at his/hers job and accordingly rewarded?

Advertisements

Tatting day by day

Moraću da pređem na dvojezično pisanje.  To je prvo što moram svima da najavim.

One of the first things I have to say is that  I’ll have to start writing my entries bilingually. 

Neću reći da sam sad iskusna u tattingu, još sam daleko od toga, ali napredujem sve više i to me raduje.  Ima već dva meseca kako sam počela a učim tatting (mnogo više mi se dopada termin frivolite) i ne mogu vam opisati koliko je zadovoljstvo kada uspešno privedem kraju neki projekat. Za sad sam shvatila da mi je mnogo lakše da čitam vizuelne šeme. Naučila sam da radim sa dva kalemčića. A počela sam da pronalazim i radnje po Beogradu koje imaju konac koji mnogo više odgovara tatting-u od onog koji imam u zalihama.

I won’t say that I’m experienced tatter, far from it, but my skills are improving daily. I’m practicing tatting (I really prefer term frivolite) for two months now and I cant even begin to describe how satisfactory is to finish a project I’m working on. For now it’s much easier if I have visual pattern for my project. Also, I learned how to work with two shuttles. Ana, most importantly, I found some shops in Belgrade where I can buy some good yarns for tatting, better than I have in my house now.    

Trenutno sam uzela malo komplikovaniji projekat, tek da vidim da li sam “dorasla izazovu”, pravim Celtic bookmark. Za sada je sve još uvek u delovima i zahvaljujući podršci i savetima dama sa InTatters foruma napredujem lagano ali sigurno. Evo kako to izgleda u “radnoj fazi”…

I wanted to challenge myself with a bit complicated pattern so at this moment I’m working on Celtic bookmark. For now my work is still in parts, and thanks to support and advice’s that I get from ladies on InTatters forum my project is slowly advancing. This is how my “work in progress” looks like…

Zahvaljujući devojci koja ima blog Free Tatting Patterns uspešno sam napravila neke setove minđuša i ogrlica/chokera kao i neke narukvice.  Moram da naglasim da su svi moji radovi rađeni po njenim šemama i da nisu moj dizajn.

For now I successfully finished some sets of earrings, necklaces/chokers and bracelets, thanks to a girl that has blog Free Tatting Patterns . I must emphasize that all patterns for my works are taken from her blog and they are not my designee.  

  

Toliko od mene za sada. Nadam se da će ovo biti inspiracija još nekome (posebno u mojoj zemlji) i nadam se da će u budućnosti još devojaka početi da se interesuje i uči ovaj fantastičannačin izrade čipke kako bi smo mogli da se družimo, učimo zajedno, razmenjujemo iskustva i savete.

Well, that’s all for now. I’m hoping that some girls can find some inspiration in this to start learning this magnificent way of lace making (especially in my country)  so that we can learn together, exchange experiences and advice’s. 

Srećan tatting!

Happy tatting!